Veliki dio zapadnih mainstream medijskih izvještaja o tekućoj krizi u Ukrajini još jednom je pokazao očiti bijeli supremacizam koji je još uvijek prisutan u euro-američkom pogledu na ostatak svijeta.
Selektivna empatija prema ‘civiliziranim’ ljudima
Kako su mnogi Ukrajinci primorani da napuste svoje domove kao rezultat ruske intervencije u Ukrajini, politički i medijski diskurs oko izbjeglica s vremena na vrijeme bio je inherentno rasistički. Brojni bijeli zapadni novinari i medijske ličnosti nisu mogli suzdržati svoj izliv orijentalizma i nadmoći bijele rase izvještavajući o situaciji u Ukrajini.
Ideja da bi se rat mogao dogoditi u “civiliziranoj” Evropi iznenadila je mnoge stručnjake. Naravno, Evropa, koja je izazvala oba svjetska rata, vodila je svoje brojne kolonijalne i imperijalističke ratove uglavnom u Trećem svijetu.
Uprkos činjenici da rat u Ukrajini traje od 2014. godine i da se stvarni genocid dogodio 1990-ih u okrutnim ratovima u bivšoj Jugoslaviji, sadašnja osnovna pretpostavka je bila da je zbog navodne nadmoći Evrope ideja rata bila zamisliva samo drugdje – u „necivilizovanim“ dijelovima svijeta.
Zapravo, neka od trenutnih medijskih izvještavanja reproduciraju orijentalistički kontrast između “civiliziranog” bijelog, kršćanskog Zapada i “neciviliziranog” ostatka.
Britanski list “Daily Telegraph” objavio je članak Daniela Hannana, u kojem je autor nazvao rusku akciju “napadom na samu civilizaciju”.
„Oni“, tvrdi autor, misleći na Ukrajince, „toliko liče na nas. To je ono što je čini tako šokantnom.”
Navodeći da je „Ukrajina evropska zemlja“, autor suprotstavlja njih koji „gledaju Netflix i imaju Instagram naloge“ „siromašnim i udaljenim narodima“.
Izvještavajući iz Kijeva, dopisnik CBS-a Charlie D’Agata tvrdi da Ukrajina nije “mjesto sa svim dužnim poštovanjem poput Iraka ili Afganistana”, već “relativno civilizirano, relativno evropsko”.
U razgovoru za BBC, bivši zamjenik ukrajinskog glavnog tužioca David Sakvarelidze rekao je: „Za mene je to veoma emotivno jer vidim Evropljane plave kose i plavih očiju kako svakog dana bivaju ubijeni Putinovim projektilima, njegovim helikopterima i raketama“. Njegovu primjedbu emiter nije osporavao.
Ovo su samo primjeri dvostrukih standarda i rasističkog stvaranja razlika. Retorika se zasniva na pretpostavci da je rat prirodna okolnost izvan navodno superiorne euro-američke sfere i da se nebijelci, odnosno velika većina svjetske populacije, upuštaju u ratove zato što nisu “civilizirani” – ne zbog kolonijalnih i imperijalističkih ratova. Ova perspektiva također otkriva koliko su te medijske ličnosti morale biti netaknute svim ratovima koji su pokrenuti protiv ljudi u Trećem svijetu.
Bijela nadmoć je temelj euro-američke „civilizacije“. Orijentalistička podjela ljudskih bića na poželjne i nepoželjne ljude strukturno je upisana u dominantni medijski diskurs.
Diskurs oko “civilizacije” ne samo da jača nasilne rasne hijerarhije u Evropi, već i eksplicitno normalizuje ratovanje protiv ljudi koji ne izgledaju kao bijeli, plavooki i plavokosi Evropljani.
Heroji protiv terorista
Dvostruki standard je također bio očigledan u saosjećajnoj podršci koju su neki mainstream mediji pružili Ukrajincima koji su uzeli oružje da se bore protiv ruskih trupa.
Sky News je uživo emitovao kako Ukrajinci proizvode molotovljeve koktele. New York Post je ukrajinskog vojnika koji se raznio kako bi spriječio rusko napredovanje proslavio kao “heroja”. Neki Ukrajinci su na internetu objavili svoje fotografije kako nose oružje, poput poslanice Kire Rudik. Njihovi postupci se naširoko hvale.
Bijelim žrtvama se daje moralna i ideološka podrška. Njihova borbenost se slavi. Muslimani i obojeni ljudi koji su se organizirali u oružani otpor vjerovatno neće biti dočekani takvim pohvalama. U stvari, žrtve američkog imperijalističkog nasilja su same krive, a njihove riječi i djela su pod kontrolom. Palestinci, koji odluče da se odupru brutalnoj višedecenijskoj izraelskoj okupaciji, redovno se osuđuju kao “militanti” i “teroristi” u mainstream medijima.
Zapravo, Palestinci se čak i ne moraju odupirati jer su često po defaultu prikazani kao prijetnja zapadnoj civilizaciji. Genocidno nasilje nad njima predstavljeno je kao “odbrana Izraela”. Libanski pokret otpora Hezbollah se ne prikazuje kao patriotski i herojski, već se redovno demonizira kao naoružana teroristička organizacija od istih medija koji veličaju bijelce koji uzimaju oružje u ruke.
Vidljivo licemjerje pokazuje nepokolebljivu istrajnost bijelog supremacizma u mainstream medijskom diskursu.
Izvan medija
Dok mediji stvaraju snažne slike i narative, oni također odražavaju društvenu dinamiku. Dvostruki standardi u reagovanju na rat očitovali su se u kontinuiranom neskladu između retorike o slobodi i demokratiji i selektivnog bijesa.
Kako su vlade srednje i istočne Evrope otvorile svoje granice za ukrajinske izbjeglice, nastavlja se rasizacija ljudi koji bježe iz svojih domova. Poljska dozvoljava bijelim Ukrajincima da pređu granicu, ali postoje brojni izvještaji da je crncima zabranjen ulazak, od kojih su mnogi ostali zaglavljeni na ukrajinskoj strani granice. Ovo doprinosi kontinuiranom maltretiranju izbjeglica na istočnoj granici EU i NATO-a. Bugarski premijer je rekao da su ukrajinske izbjeglice evropski, “obrazovani” i “inteligentni” ljudi, za razliku od prethodnih izbjeglica koji su možda bili “teroristi”.
Klima za aktuelni diskurs prisutna je godinama. Mnogo prije ruske intervencije u Ukrajini, antirusko širenje straha bilo je sastavni dio zapadnih narativa o “zajedničkom neprijatelju”. Otvorena osuda Rusije brzo je dovela do novih sankcija i bojkota, pri čemu su ruski mediji zabranjeni, a Rusi isključeni iz učešća u sportskim događajima. U međuvremenu, pozive na bojkot izraelskog režima od strane Palestinaca i pristalica ljudskih prava širom svijeta, elite EU već godinama žestoko osuđuju i često ih blate kao „antisemitske“. Trenutna dinamika otkriva nesretan nastavak orijentalističkih i bijelih supremacističkih struktura.
