Dok se iranski naftni tankeri približavaju obali Libanona, narod se raduje kraju nestašice goriva koja je prethodnih sedmica bitno utjecala na benzinske pumpe, elektrane, bolnice i mnoga druga postrojenja.
Međutim, dok se mnogi raduju zbog toga što gorivo dolazi u zemlju kako bi ispunilo potrebe ljudi uz posredovanje pokreta Hezbollah, postoje i drugi koji su veoma bijesni što je pokret našao način da riješi probleme ljudi i daju publicitet svom bijesu na različite načine koristeći svoje medije. Nedavno su protivnici pokreta tvrdili da je Hezbollahova kupovina nafte od Irana urađena bez dozvole vlasti i time su rizikovali formiranje paralelne vlade i potkopavanje nacionalne nezavisnosti, takoreći traženje razloga da se isprovociraju narodni segmenti protiv generalnog sekretara Hezbollaha Sejjida Hasana Nasrallaha.
Libanonci se raduju dolasku goriva usred pasivnosti kritičara
Važna stvarnost u vezi slanja nafte iz Irana za Libanon je topla dobrodošlica javnosti koja dolazi zahvaljujući pravovremenom djelovanju Hezbollaha i pronalaženju načina za okončanje krize s gorivom. Bez obzira na političku i medijsku propagandu i opozicione grupe, a usred neefikasnosti vlade i političara, Libanonci podržavaju poteze Hezbollaha u rješavanju njihovih problema te rado kupuju benzin dok su gužve na benzinskim pumpama sve manje.
Umorni od nesposobnosti političara i teške ekonomske situacije, narod Libanona ne pada na političke izgovore i nisu naklonjeni snagama koje su protiv Hezbollaha. Pitaju protivnike šta su uradili da ublaže posljedice nestašice goriva. Saudijska Arabija i SAD, koji su najveći proizvođači nafte u svijetu i oslonac Saada Haririja, koji je na čelu snaga protiv Hezbollaha, dosad su podbacili u snabdijevanju Libanona naftom, uprkos njihovom miješanju i u najmanje aspekte libanonske politike. SAD je stvari samo učinila gorim za Libanon sa svojim ekonomskim sankcijama protiv državnog bankarskog sektora pod izgovorom da se suprotstavljaju Hezbollahu.
Hezbollah, spasitelj nezavisnosti, sigurnosti i demokratije u Libanonu
Zavjera protiv moći Hezbollaha nije nešto novo i postojala je u prethodne dvije decenije, posebno u vezi oružja koje je bilo garancija za libanonski suverenitet. Dok se prethodne dvije decenije Hezbollah borio na prvom frontu protiv izraelske agresije i miješanja stranih zemalja u poslove Libanona i ponašao se kao branitelj libanonskog teritorijalnog integriteta i političke nezavisnosti, njegovi neprijatelji su navaljivali da razoružaju pokret i da ga integrišu u nacionalnu vojsku u namjeri da potkopaju Libanon vojno i da oslikaju put za pojačano miješanje kako bi okrenuli stvari u korist izraelskog režima.
Negativna i zastrašujuća propaganda u libanonskom društvu u vezi rastuće moći Hezbollaha u suočavanju sa domaćim i stranim krizama dolazi u vrijeme kada je javnost Libanona veoma svjesna o načinu na koji se Hezbollah ponašao u politici prethodnih decenija. Narod zna da je pokret posvećen demokratiji, transmisiji moći i sudjelovanju javnosti u izborima onako kako je napisano u ustavu i da nikad neće koristiti svoju vojnu moć da preuzme vlast ili da naruši politički red.
Hezbollah je krenuo u potragu za rješenjem krize s gorivom jer suparnički tabor ometa formiranje nove vlade i stoga ne dopušta rješenje političke krize i stabilnu vladu koja može ići na pregovore sa strancima kako bi pribavila njihovu pomoć i napravila reforme kako bi se nosila sa trenutnom hiperkrizom. Usred ovog problematičnog političkog vakuuma, Hezbollah je iskoristio svoje dobre odnose sa pouzdanim regionalnim saveznikom Iranom kako bi pomogao u ublažavanju naftne krize. To znači da su tvrdnje o zaobilaženju vlade neistinite.
Iranski lijek za ublažavanje libanonske krize
Argument koji su iznijeli protivnici Hezbollaha da uvoz nafte iz Irana šteti nezavisnosti libanonske vanjske politike također je nevažeći i uglavnom ga ističu strane snage protiv Hezbollaha. Prvo i bez sumnje, ekonomska kriza stvara tlo za miješanje stranaca, a trenutna kriza rezultat je lošeg upravljanja prethodnih vlada koje su bile vođene od strane onih koji sada okrivljuju trenutnu situaciju.
Drugo, Iran njeguje suverenitet i nezavisnost drugih zemalja kao najvažniji princip u svojoj regionalnoj i vanjskoj politici. Ovaj teheranski pristup oduvijek je uvlačio Iran u opoziciju stranom miješanju u libanonske unutrašnje poslove, kao i njegovu podršku Bejrutu suočenom sa stalnim izraelskim prijetnjama. Sada su iranske isporuke nafte u Libanon i spremnost za nastavak isporuke koraci koji libanonskoj nezavisnosti i suverenitetu daju vjetar u leđa.
Preneseno od: PisJournal
