Crni radnici čine skoro 13% američke radne snage, ali nesrazmjerno čine 9,6% ukupnih američkih plata, pri čemu je srednja godišnja plata za crne radnike 30% niža od plate njihovih bijelih kolega, što snažno utiče na crnačku zajednicu i umanjuje njihove sposobnosti stvaranja bogatstva i dovodi do širih rasnih jazova u bogatstvu uporedivih s onima prije Zakona o građanskim pravima.
Jaz u platama navodi crnce, zbog manjeg i skupog stambenog zbrinjavanja, da žive u siromašnijim kvartovima, ponekad “projektima”, koji su zaraženi kriminalom i drogom zbog strašnih društvenih i ekonomskih uslova koji muče ove zajednice.
Prema američkom Birou za statistiku rada, tokom protekle dvije godine, stopa nezaposlenosti crnaca starijih od 20 godina je više nego dvostruko veća od bijelaca. Stope nezaposlenosti između crnih (7,72%) i bijelih (4,51%) žena starijih od 20 godina su manje ozbiljne, ali su i dalje velike.
Omjeri zatvaranja
Način na koji je uređen život za crne ljude odražava se u smislu zatvorene populacije prema etničkoj pripadnosti, SAD ne pokušava sakriti svoje predrasude sa 1.096 crnih zatvorenika zatvorenih na 100.000 zatvorenika, dok bijela populacija ima samo 214 bijelih zatvorenika na 100.000 zatvorenika.
Crni maloljetnici su jednako snažno pogođeni sistemskim rasizmom, čineći samo 15% američkih maloljetnika; maloljetnici u SAD čine 35% svih maloljetnih hapšenja širom zemlje.
Pravosudni sistem zaokružuje krug neproporcionalno zatvaranjem crnaca. Kako?
Dispariteti u izricanju kazni
Već smo utvrdili da je više crnaca zatvoreno nego bijelaca, ali je pravosudni sistem taj koji ih je, za početak, strpao iza rešetaka.
Crnci se uglavnom suočavaju sa strožim kaznama za ista krivična djela kao i bijelci, budući da crnci muški prestupnici dobijaju 19,1% duže kazne od bijelaca u sličnom položaju. Ovim disparitetima doprinose i nesponzorisani odlasci, jer sudije mogu da osuđuju zatvorenike po sopstvenom nahođenju, unoseći boju u sistem koji nije namijenjen da ga vidi.
Crnci imaju 21,2% manju vjerovatnoću da će dobiti odlaske i odstupanja koje ne sponzorira vlada nego bijelci, a kada ih dobiju, njihove kazne su 16,8% duže od onih za bijele muškarce.
Prije nego što dođu do pravosudnog sistema, zatvorenici prirodno prolaze kroz policiju, ali mnogi ne prođu, jer policijska brutalnost oduzima bezbroj života, od kojih su većina crnci.
Obojena policijska brutalnost
Skoro tri puta je veća vjerovatnoća da će crnci biti ubijeni od strane policije nego bijelci u Sjedinjenim Državama.
Crnci su, prema podacima prikupljenim između 2013.-2022., koji čine 12,8% stanovništva u Sjedinjenim Državama, pretrpjeli 61 ubistvo na milion stanovnika, a ovo je samo vrh ledenog brijega.
Podaci o nefatalnoj policijskoj brutalnosti nedostaju, ali to zasigurno predstavlja odraz i povećanje fatalne policijske brutalnosti, pri čemu policija koristi silu protiv osumnjičenih bez ikakvog suđenja pred sudom.
Zastupanje?
Zastupljenost crnaca na privatnim i javnim pozicijama definitivno je bolja nego što je bila prije sto godina, što je prilično lako izračunati jer je prije nije nikako bilo.
Danas oni koji tvrde da zagovaraju crnu jednakost tvrde da je zastupanje u Americi u dobrom stanju; međutim, reprezentacija nije nužno u službi crne populacije.
Trenutna potpredsjednica SAD-a Kamala Harris, nakon što je bila zamjenica okružnog tužioca u Oaklandu u Kaliforniji, stajala je iza masovnog zatvaranja crnaca uprkos svojoj etničkoj pripadnosti.
Bivši američki predsjednik Barack Obama, iako prvi crni predsjednik u historiji zemlje, iznevjerio je crnce ne preduzimajući nikakve napore ili politiku da smanji jaz u rasnom bogatstvu, a pod njegovom administracijom, jaz u stopi rasne nezaposlenosti se nije poboljšao od donošenja Zakona o građanskim pravima iz 1964.
Crnci koji zauzimaju političke pozicije su samo simbolični pojedinci odabrani da služe vladinim ciljevima imperijalizma, a ne da postignu ciljeve crnačkih oslobodilačkih pokreta i ukinu rasistički status.
Osvrćući se na prošlost i upoređujući je sa sadašnjošću, vidi se da su Sjedinjene Države u osnovi iste, osim u ustavu. Iako je situacija možda bolja, mržnja i dalje hara. U suprotnom, protesti ne bi lutali SAD-om uz globalnu podršku tražeći rasnu jednakost i zaštitu života crnaca.
Prije samo nekoliko dana, u sceni sličnoj ubistvu Freda Hamptona, policija je u zoru upala u kuću mladog crnca i ubila ga dok je bio na svojoj sofi, gdje je trebao biti siguran, a ovo je odraz prošlosti, pokazujući da uprkos svom samoproglašenom napretku u Sjedinjenim Državama, američka populacija je još uvijek na početku i uopće nije pomjerila.
