Devetog dana mjeseca aprila 1948. godine izraelski vojnici su upali u selo Deir Yassin nadomak Beytu-l-Muqaddesa i putem megafona objavili da svi Arapi moraju istoga časa napustiti selo. Nezaštićeni goloruki narod zatečen tim upadom izraelske vojske u nevjerici je počeo trčati po selu tražeći odgovore i nastojeći dokučiti razloge samog militantnog upada u njihovo rodno mjesto. Izraelski vojnici su poput krvoločnih vukova opkolili stanovništvo i počeli noževe zarivati u stomake trudnica, sjeći glave novorođenčadi i pred očima njihovih najmilijih tijela im bacati u vatreni oganj raspaljen nasred sela. Tog dana su pobili sve stanovnike koji, satjerani u zamku, nisu mogli uteći pred njihovim gnjevom. Smrtno je stradalo više od stotinu muškaraca, žena i djece.
Izraelski vojnici su sličan masakr izvršili i tri dana kasnije, u malom arapskom selu Nasir al Din, udaljenom tri kilometra sjeverozapadno od Tiberijade (Tverya) na obali Galilejskog jezera. U to nedužno selo su upali, pobili sve stanovnike, popalili njihove trošne kuće i oteli nešto više od četiri hiljade dunuma njihovog zemljišta. Jevreji su u tim zvjerskim upadima u arapska sela posezali za najbrutalnijim zločinima kako bi zaplašili ostale Palestince i tako ih prisilili da svoja ognjišta napuste bez pružanja otpora agresorskim trupama, a zemlju prepuste okupatorskom režimu.
