Američki novinar i politički analitičar Don DeBar istakao je da SAD prave slične greške u svom strateškom pristupu Kini koje su napravile s Rusijom, što je, kako je rekao, proizvelo trenutnu krizu u Ukrajini.
“Ljudi obično ne vide ove stvari u višedimenzionalnom dinamizmu”, rekao je DeBar, TV i radio novinar iz New Yorka.
“Međunarodni odnosi uključuju različite aktere i mnoštvo interesa, neki se takmiče, neki su u harmoniji, neki u sinergiji, a neki u dubokom sukobu”, dodajući: “Kolokvijalno rečeno, ima tu mnogo pokretnih dijelova.”
DeBar je istakao da su, u slučaju Rusije, neki posmatrači rekli da je Moskva trebala da reaguje kada je NATO prvi put ušao u Istočnu Njemačku protiv obećanja da se neće širiti na istok, koje je dato s obzirom na povlačenje SSSR-a iz svog udjela u poslijeratnoj podjeli Njemačke na četiri sile, dok slično povlačenje nisu napravile SAD, Britanija i Francuska.
„Sigurno, kažu ti ljudi, da Moskva morala pokazati barem neki otpo kada je NATO primio bivše članice Varšavskog pakta, Poljsku, Mađarsku, a zatim i Češku Republiku 1999.god. Ukoliko je tada morala ostati na mjestu, barem je trebala snažno odgovoriti 2004.god. kada su dodane Slovačka i Slovenija, bivše članice Varšavskog pakra, Bugarska i Rumunija, a posebno bivše sovjetske republike Estonija, Latvija i Litvanija“ – pojašnjava ovaj američki analitičar i dodaje:
„Ali, Rusija nije bila dovoljno snažna da se odupre. Rusiji je bilo potrebno sve do sada da obnovi svoju vojsku i ekonomiju nakon raspada Sovjetskog Saveza, pljačke 1990-ih i zapadnih obojenih revolucija u bivšim sovjetskim republikama Gruziji (2003.), Ukrajini (2004.) i Kirgistanu (2005.) Bilo je nekoliko stvari u razvoju koje su morale sazrevati svojim tempom, među njima i reorganizacija privrede, vojske i same ruske država.”
On je rekao da postoje i drugi primjeri višedimenzionalne dinamike u međunarodnim odnosima i geopolitici i da je među njima Kina još jedan važan primjer koji se danas pojavljuje na svjetskoj sceni.
“Kina se suočava sa zahtjevima SAD-a i EU da se pridruži naporima za ekonomsku i političku izolaciju Rusije. I, u isto vrijeme, Kina se također suočava s neprijateljstvom SAD-a i EU, od sankcija do strateškog ‘Pivota’, redovnih izazova na Južnom kineskom moru, nedavnog otkrića američkih trupa i oružja na Tajvanu i, nedavno, plan NATO-a za Istok.”
DeBar je rekao: “Ove akcije postavljaju pitanje, u kontekstu kineskog stava o sankcijama Rusiji – da li Kina želi da ustupi Evropu SAD-u u ovom trenutku, dok se ugrađuje u Inicijativi „Pojas-Cesta“, „Niz bisera“ u Africi , možda čak preko Atlantika ili preko Pacifika preko planiranog Nikaragvanskog kanala, do Kariba i Južne Amerike?”
“Ili će sada zauzeti čvrst stav prema Rusiji?“ – upitao je.
Doći će do neizbježnog potiskivanja SAD-a ako ili kada Kina dosegne Afriku i zapadnu hemisferu, rekao je on ističući da dok Kina skuplja snage, snage Zapada opadaju.
Posežući u historiju, DeBar je rekao: „Ovo je vrsta računice koju je Staljin morao da napravi kada je očistio oficirski korpus Crvene armije i nakon što je Zapad odbio da mu pomogne da garantuje Hitleru rat na dva fronta ako Njemačka napadne Sovjetski Savez, te je kupio vrijeme da se pripremi za neizbježnu nacističku invaziju potpisivanjem pakta Molotov-Ribbentrop.”
Što se tiče današnjice, rekao je: “Pretpostavio sam da će, jednom kada Rusija bude imala modernizirano hipersonično oružje koje je pustila u proizvodnju prije nekoliko godina, da će ga oni – i Kina – bijesno masovno proizvoditi, znajući da je sukob neizbježan i da će doći vrijeme, kao što je ovo, kada je prijetnja tako neposredna da se mora odgovoriti. I kada je Duma gotovo jednoglasno usvojila te rezolucije, pozivajući predsjednika Rusije da prizna republike u Donbasu, politika i varijable bile su na mjestu. I zatim – bum! Rusija je odgovorila.
DeBar je istakao da su vremenske prilike još jedan faktor, posebno za Evropu. “Postoji više potencijala za politički pritisak sada dok je evropskim masama hladno, ali taj pritisak će nestati sa zimom, kao i zimska prednost ruskog domaćeg tima protiv invazije,” rekao je, dodajući: “Mislim da je rusko rukovodstvo to zapravo prepoznalo i to je ono što je potaknulo ovaj određeni potez na taj određeni dan.”
