Čim je u petak okončan “summit za demokratiju” kojeg je sazvao Biden, u Liverpoolu je održan G7 summit ministara vanjskih poslova i razvoja koji je trajao do nedjelje.
Nova britanska ministrica vanjskih poslova Elizabeth Truss pozvala je zapadni svijet da se “snažno ujedini u suprotstavljanju agresorima koji nastoje ograničiti slobodu i demokratiju”. Mediji su uglavnom protumačili da se to odnosi na Rusiju i Kinu. Prije toga, obraćajući se think tanku u Londonu, Truss je rekla “sada je vrijeme da slobodni svijet uzvrati udarac” eroziji “autokratskih režima”. “Doba introspekcije slobodnog svijeta sada mora završiti”, rekla je Truss.
Britanija u mnogim slučajevima želi služiti kao promicatelj i megafon američke vanjske politike. Očito je da Truss pomaže u konsolidaciji rezultata “summita za demokratiju”, sprječavajući njegov nestanak. Suočen sa svijetom s različitim interesima u kojem je američki utjecaj doveden u pitanje, Washington pokušava iskoristiti “demokratiju” kao novi slogan političke mobilizacije za organiziranje strateškog obuzdavanja Kine i Rusije. Demokratiju naoružavaju SAD i Britanija. Oni potiču groznicu fundamentalizma zbog zapadnjačke definicije demokratije i iskorištavaju destruktivnu moć koncepta.
Washington je otkrio svoju ambiciju da potpuno podijeli svijet tzv., “demokratijom” ili “autokratijom”. Truss i njoj slični predstavljaju najradikalnije snage koje promiču takvu dihotomiju. Svijet kojeg oni opisuju je kao dva sistema s isukanim mačevima i sve zemlje i regije moraju izabrati stranu.
Međutim, raznolikost demokratije je očita. Korištenje koncepta “demokratije” kao pištolja i bajoneta za pokretanje napada izazov je za XXI stoljeće i mir čovječanstva.
Kina je zemlja koja je visoko integrirana u globalizaciju. Već je bila vodeći svjetski proizvođač i trgovačka zemlja. Washington pokušava izgraditi globalni lanac opskrbe koji se temelji na zapadnim demokratskim vrijednostima koji isključuje Kinu i koristiti ga kao adut za obuzdavanje kineskog uspona. To očito nije u skladu s interesima većine zemalja svijeta, uključujući mnoge zapadne sile.
Mnoge kompanije koje su rasle i proširile se u globaliziranom okruženju u nedoumici su šta treba učiniti. Mali broj američkih i zapadnih političkih elita svijetu nameće svoje ekstremne fantazije. To nije dobro. Ako to dovede do dubokog restrukturiranja međunarodnih odnosa, doći će do vrlo žestoke konfrontacije. Potresi koje će donijeti bit će mnogo veći od onih uzrokovanih regionalnim ratom.
Malom broju ekstremnih zapadnih političara mora biti jasno šta rade. Trebali bi znati da bi mogli zadati smrtni udarac jedinstvu svijeta dok se ljudi hitno moraju ujediniti suočeni s globalnim javnim krizama kao što je pandemija COVID-19. Oni izazivaju temeljno neprijateljstvo i mogu postati najneoprostiviji grješnici u XXI st.
Kina je svijetu pokazala najveću saradnju u eri globalizacije, a Rusija je u kontinuiranoj strateškoj kontrakciji koju je donio raspad Sovjetskog Saveza prije 30 godina. Obje zemlje imaju neke interesne sporove iz prošlosti koji su ograničeni na okolna područja. Ni Kina ni Rusija nisu zainteresovane za globalnu geopolitičku ekspanziju. SAD i njihovi glavni saveznici te sporove interesa tretiraju s mentalitetom velike konkurencije moći. Ne ustručavaju se podržati susjedne zemlje u sukobu s Kinom i Rusijom, te promicati regionalne sporove u veoma nestabilne situacije.
SAD i Velika Britanija prikrivale su svoje opake planove pod krinkom “promicanja demokratije i slobode” da se ne vidi njihove prave namjere u potiskivanju Kine, Rusije i očuvanju američke hegemonije. Na taj način pokušavaju mobilizirati što više zemalja i uvezati ih u antikineske i antiruske logore. Ako je posljednji hladni rat nastao prirodno, onda SAD i njegovi glavni saveznici sada otvoreno mijenjaju programiranje ljudskog društva u XXI st. Oni čine sve što je moguće da stvore novi hladni rat i preoblikuju političke izglede XXI stoljeća.
Većina članova međunarodne zajednice trebala bi ostati bistre glave, razmišljati neovisno, ne biti prisiljena od strane SAD-a i Britanije i izbjegavati da nesvjesno postanu topovsko meso u sukobu između velikih sila. Miran razvoj je najdragocjeniji. Ko želi podjele pretvoriti u glavnu političku temu u XXi st., bit će zajednički neprijatelj cijelom čovječanstvu i novi “Hitleri” i “Mussoliniji” današnjice.
