Govor je bio pun sanjivih fraza i ružičastih izraza koji liče na ono što se obično govori na takmičenjima ljepote o ljubavi i miru
Dana 20. novembra 1977., Egipćanin Anwar Sadat održao je svoj “istorijski” govor u izraelskom Knesetu. Dan ranije stigao je u okupirani Al-Quds na potezu kojim je akrobatski “vjerni (muslimanski) predsjednik”, koji je volio šou biznis i skakao iz jednog kampa u drugi, želio da bude iznenađenje za cijeli svijet, posebno Izraelcima za koje je vjerovao da će biti impresionirani njegovom inicijativom do te mjere da će zarobiti njihova srca i tako ih potaknuti ka miru i natjerati ih da voljno obnove egipatske teritorije okupirane tokom rata protiv Egipta i Arapa 1967. godine. Šta Izraelci žele više? Evo predsjednika najveće arapske zemlje protiv koje su vodili pet ratova; zakoračio je u njihovu „domovinu“ bez ikakvih uslova, nudeći im mir, sigurnost i prihvatanje u regionu koji je dugo bio neprijateljski i odbačen. Oni će cijeniti ono što je uradio i sarađivat će s njim i dati mu ono što želi kako bi se vratio svom narodu ponosan na “ovo veliko postignuće”. To je ono što je Anwar Sadat mislio, a u to su ga uvjerili Kissinger, Ceausescu i Hasan II.
Evo nekih naglasaka iz tog govora, koji je dobro dokumentovan u video zapisu i objavljen u cijelosti na službenoj web stranici izraelskog Knesseta.
Govor je bio pun sanjivih fraza i ružičastih izraza koji liče na ono što se obično govori na takmičenjima ljepote o ljubavi i miru:
“Nevina djeca, koja izgube brigu i ljubav roditelja, sva su naša djeca.
Žena udovica je ljudsko biće koje ima pravo da živi u srećnoj porodici, bilo da je Arapkinja ili Izraelka.
Za osmijeh svakog djeteta rođenog na našoj zemlji. Zbog svega ovoga, odlučio sam da dođem kod vas.
Da izgradimo dvorac mira za naše buduće generacije koji osvjetljava put ka napretku, razvoju i ljudskom napretku.
Zašto bi ove generacije naslijeđivale rezultate krvoprolića, gubitaka života, siročadi djece, udovstva žena, rušenja porodica i stenjanja žrtava?
I ono što dolazi je novi početak novog života, život ljubavi, dobrote, slobode i mira.”
Naravno, ovakav jezik nije ništa drugo do priče i riječi, jer nema nikoga na zemlji ko mrzi dobrotu i mir ili želi djecu lišiti osmijeha. Što se tiče ratova koje vode narodi i države, oni imaju svoje uzroke i ciljeve, koji ne uključuju žene udovice ili gubitak naklonosti roditelja. U slučaju egipatskog naroda posebno, i Arapa općenito, oni su bili podvrgnuti brutalnoj cionističkoj agresiji, stoga nisu imali izbora nego da odgovore i brane sebe i svoju zemlju.
I nije završio s ovim riječima o udovicama! Dalje je preuzeo ulogu sveca i pjesnika, kada je rekao:
“O sve žrtve ratova
Ispunite zemlju i nebo himnama mira
Ispunite srca i grudi nadom u mir
Učinite pjevanje stvarnim i plodonosnim.”
Na način koji se može opisati samo kao trivijalan i apsurdan, Sadat je govorio o “psihološkoj barijeri” koja razdvaja Arape i Izraelce, a koja se mora probiti!
“Postoji zid koji predstavlja složenu psihološku barijeru između vas i nas. Barijera sumnji, barijera averzije, barijera straha i obmane, barijera iluzija o bilo kojoj akciji ili odluci, barijera pogrešnog tumačenja svakog događaja ili govora.
Ova psihološka barijera, koju sam spomenuo u zvaničnim izjavama, čini 70% problema.
I pitam vas danas, dok vas posjećujem, zašto ne pružimo ruke, iskreno i s vjerom, kako bismo zajedno srušili ovu barijeru?”
Ima li išta gluplje od vjerovanja da je sukob u i oko Palestine svojevrsni psihološki problem?! Sadat kaže da 70% problema dolazi od psihološke barijere između dvije strane! To znači da će rušenje “psihološke barijere” učiniti da se Arapi i Izraelci vole, a time će problemi biti riješeni i mir će zavladati! Kao da ne postoje objektivni razlozi za sukob, okupacija i raseljavanje su samo psihološke stvari koje trebaju Freuda!
Naravno, Sadat se u takvoj prilici morao osvrnuti na vjerske tekstove:
„Nadahnut sam ajetima Allaha – mudrog i slavnog – kada je u Kur’anu rekao: ‘Reci: Vjerujemo u Allaha i ono što je objavljeno nama i ono što je objavljeno Ibrahimu, Ismailu, Ishaku, Jakubu i Asbatu, i šta je Musau, Isau i poslanicima dalo od svog Gospodara. Ne pravimo razliku između njih i mi smo za njih muslimani’, istinu je rekao Uzvišeni Allah.”
A onda je prešao na Davudove psalme:
„Zašto ne recitiramo zajedno iz psalama Davuda poslanika:
Tebi, Gospodaru, vapim. Čuj glas moje molbe, ako ti vapim. I dižem ruke svoje prema oltaru tvoga svetilišta. Ne privlači me zlim ljudima i zlikovcima koji se svojim drugovima obraćaju sa mirom i zlom u srcu. Dajte im prema djelima njihovim i prema zlu njihovih djela. Tražim mir i težim za njim.”
Dodao je:
“O Bože, ponavljam sa Zekerijom njegovu izreku: Ljubav, istina i mir.”
Što se tiče političkog sadržaja u govoru, Sadat je rekao:
“Potpuno povlačenje sa okupiranih teritorija nakon 1967. je samo po sebi razumljiva stvar, oko koje ne prihvatamo nikakav argument, jer ne tražimo uslugu ni od koga.”
Međutim, pokazalo se da je ova izjava puka propaganda i medijski biznis. Sadat je želio pokazati jaku poziciju svom narodu i arapskim nacijama. Nije došlo do potpunog povlačenja uprkos svim Sadatovim molbama Kissingeru, a zatim i Jimmyju Carteru.
On je također rekao:
“Nisam došao kod vas da zaključim bilateralni sporazum između Egipta i “Izraela”. Ovo nije u politici Egipta. Problem nije Egipat i “Izrael”. Bilo kakav odvojeni mir između Egipta i “Izraela”, ili između bilo koje od zemalja sukoba i “Izraela”, neće uspostaviti trajan i pravedan mir u cijelom regionu.”
Ali dogodilo se da je on zapravo zaključio bilateralni mirovni sporazum između Egipta i “Izraela”, a da nije riješio palestinsko pitanje.
Sadat je rekao “Izraelcima” da su dobrodošli u naše krajeve:
„Želiš da živiš sa nama u ovom dijelu sveta. I kažem vam, sa svom iskrenošću, želimo vam dobrodošlicu među nama, bezbjednu i zaštićenu.”
I nakon što je naglasio pravo “Izraela” da živi u miru i potpuno zaštićen od bilo kakve agresije svojih arapskih susjeda, Sadat je dodao:
“Prihvatit ćemo sve međunarodne garancije koje možete zatražiti i koje ćete prihvatiti.”
Odnosno, on ulazi u pregovore, a unaprijed prihvaća sve garancije koje druga strana može tražiti, čak i ako to znači ograničavanje suvereniteta Egipta nad njegovom zemljom i granicama (što se i dogodilo) i postavljanje smjernica za njegove saveze i vanjske odnose, pa čak i miješanje u njene unutrašnje stvari (kao što je obrazovanje) pod izgovorom zaštite mira.
Što se tiče Al-Qudsa, istina je da je rekao:
“Postoji arapska zemlja koju je “Izrael” okupirao, i još uvijek okupira, oružanom silom, i mi insistiramo na postizanju potpunog povlačenja iz nje, uključujući arapski Jerusalim.”
Ali dodao je fraze i riječi koje ukazuju na njegovu spremnost da prihvati druge dogovore o tome, osim “potpunog povlačenja”! Dodao je riječi o tri religije i slobodnom i otvorenom gradu:
„Jerusalem, grad mira u koji sam došao, bio je i uvijek će biti živo oličenje suživota među vjernicima triju religija. Nije prihvatljivo da bilo ko razmišlja o posebnom statusu grada Jerusalima, u kontekstu aneksije ili proširenja. Umjesto toga, to mora biti slobodan grad, otvoren za sve vjernike”
Sadat je u svom govoru pomenuo palestinski narod i njegova prava:
“Uslov naroda Palestine i legitimna prava naroda Palestine, danas više nisu stvar zanemarivanja ili poricanja od strane bilo koga.”
I dodao da je jedna od osnova mirovnog sporazuma:
“Ostvarivanje osnovnih prava palestinskog naroda je ostvarivanje prava na samoopredjeljenje, uključujući njihovo pravo da uspostave vlastitu državu.”
Međutim, jedno od najvažnijih zapažanja u njegovom govoru je da, uprkos njegovoj dužini, on uopće nije spomenuo pitanje palestinskih izbjeglica i njihovog prava na povratak u domovinu.
Više od četiri decenije nakon njegovog govora, istorijske realnosti i činjenice na terenu dokazale su da Sadat nije bio ispred svog vremena, pa čak ni genije sa vizijom. Umjesto toga, bio je kratkovidni brzopleti političar koji nije uspio razumjeti prirodu cionističkog entiteta koji sve do danas još uvijek okupira arapske zemlje i odbija priznati prava palestinskog naroda. Sadat je sporazumima i savezima vezao ruke Egiptu i pretvorio ga u stanje podređenosti i zavisnosti od Amerike za koju je rekao da je 99% karata u njenim rukama. Ratovi i dalje traju i nisu prestali, a mir se nije ostvario, kako je predviđao veliki prodavač iluzija.
Preneseno od: Al-Mayadeen
