Mudrost je pojam koji označava duboko znanje, uvid, dobro rasuđivanje. Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr: filia – ljubav, sofia – mudrost).
Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje, ne dopuštajući da ga “progutaju” zahtjevi praktičnog života.
“‘O Ahmede, da si samo okusio slast gladovanja, šutnje i osamljivanja, te korist koja iz njih nastaje…’ Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, upita: ‘Gospodaru, koja je korist od gladovanja?’ Uzvišeni reče: ‘Mudrost.’”
Predaje
U predaji s Miradža kaže se: “…Donosi mudrost, mudrost donosi spoznaju, a spoznaja čvrsto uvjerenje. Kada rob stekne čvrsto uvjerenje, ne obazire se kako će osvanuti – u oskudici ili u blagostanju.” (Predaja s Miradža, poglavlje 25.)
“O Ahmede, kada čovjek gladuje i kada čuva svoj jezik, zaista ga Ja podučim mudrosti, pa ako je nevjernik, njegova mudrost bit će mu dokaz protiv njega i zlo po njega, a ako je vjernik, njegova mudrost bit će mu svjetlost, dokaz, lijek i milost, te će saznati ono što nije znao i vidjeti ono što nije vidio. Prvo ću mu dati da vidi svoje nedostatke, da se pozabavi njima, a ne nedostacima drugih. Zatim ću mu dati podrobno znanje, pa mu šejtan niotkuda neće moći prići, a upoznat ću ga i sa šejtanskim varkama i varkama njegove duše, pa duša njegova neće imati vlast nad njim.” (Predaja s Miradža, poglavlje 34.)
On daruje mudrost onome kome On hoće, a onome kome je mudrost darovana – veliko mu je dobro darovano. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni. (El-Bekare, 269.)
U Ebu Zerrovoj predaji kaže se: “O Ebu Zerre, nema roba da se na Ovom svijetu ustezao, a da mu Allah nije u srce usadio mudrost, učinio da ona potekne s njegova jezika i upoznao ga s nedostacima Ovoga svijeta, bolestima i lijekovima za njih, te ga s Ovog svijeta zdravog preveo u Kuću mira.” (Biharu-l-envar, sv. 74, str. 82.)
On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi. (El-Džumu‘a, 2.)
Imam Sadik, mir s njim, prenosi od svojih predaka, mir s njima, da je Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, rekao: “Zaista je Isa sin Merjemin ustao među sinovima Israilovim i rekao: ‘O sinovi Israilovi, nemojte iznositi mudrost pred neznalicama – da joj time ne učinite nepravdu, ne uskraćujte mudrost onima koji su je dostojni – da ni njima time nepravdu ne učinite, ne pomažite nepravedniku u njegovoj nepravdi – da time ne biste uništili svoju vrijednost…’” (Isto, sv. 2, str. 66, predaja 7.)
Preneseno od: mullasadra.ba
