U ovom dvadeset i prvom stoljeću, sve sa tehnološke strane napreduje, dok ne možemo ne primijetiti kako sa kulturne i društvene strane nazadujemo. Uz sve silne borbe za jednakost, gdje se si busaju u prsa kako je svatko jednako vrijedan, i dalje uočavamo kako su neki ljudi smatrani vrjednijim od drugih.
Uz svu tu tehnologiju koju smo u zadnjih nekoliko desetljeća unaprijedili i dobili, izgleda da smo izgubili naše temeljne ljudske vrijednosti.
Temeljne ljudske vrijednosti su zapravo jedan vrijednosni sistem pomoću kojeg razaznajemo dobro od lošeg, ili bolje od dobrog. One nam daju sposobnost da postupamo ispravno te da svojim postupcima nikome ne naštetimo. Zbog njih bi trebali manje misliti na ono „ja“, a više na druge.
Temeljne nam ljudske vrijednosti pomažu da budemo moralniji, tj. „bolji“ te odgovorniji.
U današnjem društvu kada je većina ljudi okupirana vlastitim boljitkom te željom za istim, rijetko susrećemo osobu koja je toliko nesebična i jednostavno dobra. Kada takvu osobu pronađemo, vjerovatno ćemo joj/mu i mi sami savjetovati da ne mogu biti toliko dobri, ne mogu stalno misliti na druge, ne mogu biti toliko nesebični – jer ljudi iskorištavaju svaki, pa čak i najmanji komadić nesebičnosti.
Temeljne ljudske vrijednosti kao što su dobrota, iskrenost, nesebičnost i poštenje, danas su sve veći i veći raritet. Činjenica jeste da smo sve manje suosjećajni sa tuđim nevoljama, sve smo manje spremni pomoći jer to „nije naš problem“.
