Hidžab (arapski: حجاب) – veo ili mahrama, koju nose neke žene islamske vjeroispovijesti kojom se pokriva kosa. Hidžab ne obuhvata pokrivanje lica i ruku. Pojam hidžaba u užem smislu koristi se kao sinonim za pokrivanje kose mahramom, a u širem smislu kao poseban stil odijevanja koji je u skladu s islamskim normama. Hidžab je jedna od osnovnih vjerskih obaveza svake punoljetne žene muslimanke. Kada je u pitanju hidžab tj. pokrivanje kose, naredba u vezi s tim eksplicitno je sadržana u kur’anskom tekstu (An-Nur 24:31). Dakle, hidžab je sastavni dio vjerskog obreda, a ne samo znak koji upućuje na privrženost islamu. Škole islama daju hidžabu širu simboliku i značenje predstavljajući ga kao simbol skromnosti, privatnosti i morala.
U vrijeme opće razgolićenosti, koja nažalost, nije mimoišla ni islamski svijet, pitanje odijevanja i pokrivanja stidnih dijelova tijela, u cilju zaštite moralnog integriteta muslimana i muslimanke, nameće se kao bitno i veoma važno pitanje. Propisi o odijevanju ukazuju na razliku između čovjeka i životinje, a jedna od prvih naredbi Ademu, a.s., i njegovoj ženi Havvi, još u Džennetu, je bila vezana za pokrivanje stidnih mjesta.
“A kad oni oni drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se ukazaše i oni po sebi džennetsko lišće stavljati počeše. “Zar vam to drvo nisam zabranio?!” – zovnu ih Gospodar njihov – “i rekao vam: ’Šejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.’” (Al-A’raf 22)
“O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje…” (Al-A’raf 26)
Premda smješteni u Džennetu, naš praotac i pramajka, obdareni stidom i čestitošću pokrili su stidna mjesta. Objavljenim ajetima se također daju dvije važne dimenzije odjeće, kao blagodati, svojstvene samo čovjeku, od svih drugih stvorenja:
– Odjeća je za naše tijelo pokrivka, zaštita, ukras, predmet divljenja i uljepšavanja,
– Odjeća čestitosti je za našu dušu straža na vratima bolesti srca i duše.
Kao što je tijelo izloženo različitim uticajima vrućine, hladnoće, bolesti, tako je i duša izložena uticajima zavisti, mržnje, gibeta, sumnje. I od jednog i drugog, Gospodar je, iz Svoje milosti, dao zaštitu.
Propis pokrivanja tijela je usklađen sa potrebama ljudske prirode, a u cilju zaštite moralnosti kao bitne pretpostavke za krepostan život s kojim će biti zadovoljan naš Gospodar. Ovaj propis prati ljudsku povijest od prvog čovjeka i u svakom vremenu će iznova biti aktuelan i važan.
Hidžab je uvijek bio osjetljivo pitanje, čak i među samim muslimanima i muslimankama, ali je ovo pitanje ponovno došlo u fokus svjetske pažnje, donošenjem zakona u nekoliko evropskih zemalja, Francuska, Njemačka, a evo i u Bosni i Hercegovini, o zabrani nošenja hidžaba u državnim institucijama.
Za žene koje nose hidžab, istina je više nego jasna, ali za one sa malo znanja, a previše predrasuda, hidžab izaziva niz polemika, nejasnoća, osuda i nepravde. Feministkinje i zapadni mediji često prikazuju hidžab kao simbol ugnjetavanja i ropstva žena. Ovakav pogled plod je predrasuda, a nerijetko i otvorenog kulturnog imperijalizma Zapada. Žene su potlačene, širom svijeta, zbog socioekonomskih razloga, čak i u zemljama u kojima žene nisu nikada čule za hidžab. Prikazivanje slika golih žena u reklamama i industriji zabave mnogo bi se više moglo okarakterisati kao simbol represije, ugnjetavanja i ropstva.
Pokrivanje glave i kose, starija je i rasprostranjenija pojava, od objave u Islamu, kao i običaj dodatnog pokrivanja odjećom za izlazak. Realnost pokrivanja hidžabom otkriva nam se u propisima svih objavljenih vjera, onih koje dolaze sa jednog Izvora, od Allaha, dž.š. Hidžab je bio naređen, kao čin skromnosti i pokornosti i u judaizmu i kršćanstvu, što je vidljivo iz pokrivanja ortodoksnih jevrejki i kršćanki, a posebno časnih sestara. Sasvim je razumno pitati: “Da li ste ikada vidjeli sliku Merjeme (Marije) majke Isa, a.s., (Isusa), a da je bez hidžaba?” Sa konačnom Porukom, datom Muhammedu, a.s., propis o hidžabu je potvrđen i završen.
Allah, dž.š., u Časnom Kur’anu veli:
“O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti. A Allah prašta i samilostan je.” (Al-Ahzab 59)
Hidžab je arapska riječ koja znači zavjesa ili pokrivanje. Šerijatski, hidžab znači način odijevanja kojim se prekriva cijelo tijelo osim lica i šaka, a simboličko značenje hidžaba je skromnost, privatnost i moral. Hidžab je odgovor muslimanke na naredbu Uzvišenog Allaha, dž.š., da se samo Njemu robuje i izvrši ono što On traži od nje. On je ibadet kojim se traži Allahovo zadovoljstvo i sticanje sevaba za koje se dobivaju nagrade na budućem svijetu.
Nakon odaziva na naredbu dolaze blagodati koje izvršavanje ovog propisa nosi sa sobom:
– On je izraz skromnosti i poslušnosti Gospodaru. Oni s kojima dolazi u susret u društvenom životu, mnogo će više primjećivati šta žena govori, osjeća, kako razmišlja, od toga kako izgleda. Uz hidžab žena ne mora očekivati da radi šta je poželjno u društvu, niti iskorištavati svoju ljepotu da bi dobila priznanje i prihvaćanje od onih oko nje.
Poslanik, a.s., kaže:
“Kada vjernikovo srce zastrepi od straha prema Allahu, dž.š., spadaju s njega grijesi kao lišće s drveća.”
Islam je uveo hidžab kao dio pristojnosti i skromnosti u interakciji između pripadnika suprtonog spola. Iznenađujuće zvuči, da društvo koje pokazuje toleranciju prema onima koji bi željeli hodati unaokolo u toplesu, a teško ili nikako, ne može tolerisati ženu koja po sopstvenom izboru nosi hidžab.
Hidžab je vanjski izraz identiteta muslimanke. Iako se nošenjem hidžaba prezentira vjerski identitet muslimanke, on u islamskoj tradiciji nije shvaćen kao vjerski simbol ili obilježje, niti kao sredstvo islamske misije (da’ve), nego kao sastavni dio vjerskih propisa o pristojnom odijevanju. Samim susretom s njom jasno vam je s kim razgovarate i u šta vjeruje, kakva su joj uvjerenja.
Žena hidžabom svjedoči svoju ženstvenost, stvarajući jasnu razliku sa odjećom koju nose muškarci.
Hidžab je stražar protiv bilo kakvog napada. On ženu usmjerava u pravcu pokazivanja čari svome suprugu, a istovremeno joj pravi zaštitu u javnom prostoru. Allah dž.š. objavljuje:
“Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti.” (Al-Ahzab 59)
Kreirajući svoj život, unutar porodice, ili pak u društvenom životu, žene su bile i ostat će naše majke, sestre, supruge, kćeri. Kao nježnija bića, izložene su svakoj vrsti izazova i pritisaka, a njihove odluke da svoje tijelo zaštite od pogleda drugih, kao i hidžab, njihovo je pravo na samostalni izbor. U tom pravcu moraju dobiti našu punu podršku, posebno nas, vjernika.
Podsjećajući na 1. februar, Svjetski dan hidžaba, dižemo svoj glas protiv sramnih odluka i zakona koji diskriminiraju, ignorišu, ponižavaju i stigmatiziraju ženu koja je odlučila da svojim hidžabom potvrdi svoj identitet.
Istovremeno, imajući u vidu sve probleme s kojima se susreću, podržavamo svaku ženu koja svoju odanost Gospodaru iskazuje na način pokrivanja hidžabom.
Preneseno od: Wikipedia i Preporod
