Gledajući smjernice lidera revolucije, ajetullaha Hameneija stižemo do važne činjenice da ključna riječ otpor, kod njega ima posebno mjesto.
On je uvijek, i kada je bio predsjednik države, i na položaju vilajetu-l-emra za muslimane, imao veoma vrijedne primjedbe i kazivanja o otporu i njenoj kulturi.
S obzirom na njegov sveobuhvatan pogled i brigu o svim različitim pitanjima Irana i svijeta, kao i njegovu povjesnu, istraživačku perspektivu te uzimanje pouka iz prošlosti, on otpor smatra jednom od neophodnih riječi u životu nezavisnosti i napretka zemlje, a jačanje kulture otpora smatra neophodnim činom kojeg otpor iziskuje.
On neophodnost pitanja otpora definira kroz čuvanje istinskog, ljudskog, islamskog, revolucionarnog i nacionalnog kulturnog položaja i ugleda, i ne govori samo o pružanju otpora, već pored otpora, kao jednom dijelu ovog pitanja govori o pronalaženju slabih tački kod neprijatelja i napada na njih. Pa kaže: “Ovaj narod, da bi sačuvao istinski, ljudski, islamski, revolucionarni, nacionalno kulturni položaj i ugled, ima potrebu za borbom, otporom, istrajnošću pred napadima neprijatelja, i za napadima na slabe tačke neprijatelja.”
Tačka na koju se treba usredsrediti jeste da bez upoznavanja sa komponentama otpora, pitanje otpora je nemoguće. Lider revolucije, u svojim obraćanjima od ranije pa do danas, ukazao je na komponente od kojih ćemo ukazati samo na neke od njih.
Komponente otpora
Jedinstvo riječi
Jedinstvo riječi jedna je od značajki kojoj Lider poklanja veliku pažnju bilo na nacionalnom i narodno-vjerskom nivou, bilo na niovu islamskog svijeta i korelacije muslimanskih naroda. U vezi s ovim između ostalog on kaže:
“Moja preporuka odgovornim ljudima u državi, političkoj eliti, vjerskim izabranicima i uglednicima, onima čija riječ ima utjecaja među ljudima: Da se koliko god mogu oslone na dragocjeno jedinstvo i solidarnost iranskog naroda; na vjerovanje u Boga i jedinstvo, religiju i jedinstvo riječi. Ovo su dvije stvari koje su takve da mogu učiniti da države i narodi ostanu stajati na svojim vlastitim nogama, dati im snagu otpora, a iranski narod hvala Allahu, dž.š., ima obje ove stvari.”
Isto tako na 28. međunarodnoj konferenciji islamskog jedinstva, u vezi značaja ove stvari je rekao: “Allah, dž.š., o Poslaniku, s.a.v.a., kaže da je: brižan za vas, vjernicima je samilostan, milosrdan, ali žestoki su prema nevjernicima, milosrdni međusobno, znači naspram onih koji su neprijateljski raspoloženi i vaši su neprijatelji budite žestoki, budite strogi. Ne budite poput prašine pa da neprijatelj može prodirati u vas odakle god poželi. Budite čvrsti, budite istrajni, ali među sobom budite milostivi, nek vam srca budu međusobno čista, budite milosrdni jedni prema drugima, nek imena ne budu povod razilaženja, da geografske granice ne budu povod međusobnog neprijateljstva, da geografske granice ne budu povod da narodi stanu jedan protiv drugog. Ovo su lekcije od Poslanika, s.a.v.a. Dobro je da danas – na dan rođenja plemenitog Poslanika, s.a.v.a. – naučimo tu lekciju. Danas se od nas ne očekuje da samo hvalimo i slavimo Poslanika, s.a.v.a. Moramo naučiti lekciju, moramo željeti da realiziramo ono zbog čega je Uzvišeni poslao Vjerovjesnika, s.a.v.a., a rekao sam: “Današnji prioritet u islamskom svijetu je jedinstvo.”
“Prepredeni neprijatelj raspirivanjem plamena građanskih ratova među muslimanima nastoji motive otpora i borbe među njima preusmjeriti na pogrešnu stranu.” “Cilj ovih raspirivanja i izazivanja građanskih ratova jeste zarad stvaranja sigurne zone za cionistički režim i arogantne izvršioce, a pokretanje terorističko-tekfirijskih grupacija rezultat je upravo ove prljave neprijateljske politike u svrhu uništavanja motiva za otpor i stvaranja sigurne zone za cionističku tvorevinu.”
I upozorava: “Ovo je upozorenje svima nama koji muslimansko jedinstvo danas smatramo svojom prioritetnom međunarodnom obavezom.”
Pogledamo li njegova obraćanja shvatit ćemo da približno od 1989. godine do danas, nije bilo godine a da on nije ukazao na neke tačke vezane za pitanje jedinstva, dotle da se danas o njemu govori kao o jednom od najvećih zagovornika jedinstva. Ukoliko bismo u temu jedinstva sa njegove tačke gledišta željeli ući dublje, bez dileme to ne bi moglo stati u ovaj uradak, i imalo bi potrebu za opsežnim radom.
Formiranje fronta otpora
Ajetullah Hamenei, u susretu sa premijerom Alžira 2015. godine, podsjećajući na Front otpora kojeg su činili Alžir, Iran, Sirija i nekoliko drugih zemlja, a koji je formiran početkom pobjede islamske revolucije, između ostalog je kazao:
“Neke zemlje koje su američki sateliti, spriječile su da se nastave aktivnosti ove grupe; no stiče se dojam da sada postoji teren za formiranje takve grupe sastavljene od muslimanskih zemalja koje imaju zajedničke stavove. Ukoliko se takva grupa formira, tē muslimanske zemlje će moći vršiti utjecaj u važnim pitanjima islamskog svijeta i poduzimati praktične mjere za rješavanje regionalnih problema u borbi protiv terorista.”
U sistema mišljenja ajetullaha Hameneija, jedna od važnih komponenti u temi otpora jeste osnivanje jednog fronta otpora, fronta koji će rezultirati jedinstvom i povezanošću islamskog svijeta.
Njegovo konstantno naglašavanje u vezi sa jačanjem jedinstva i harmonije islamskih naroda, te izbjegavanjem svake vrste razdora, sektaških i rasnih sukoba utemeljenih na neznanju, sve je to zbog toga da bi se realizirao jedinstveni front otpora.
Na VIII samitu poglavara islamskih zemalja 1997. godine u svom obraćanju ajetullah Hamenei je opisao stanje islamskog svijeta od prije pa do sada, predstavivši ga svijetom u kojem su meta vjerovanje i islamski karakter, i da zapadnjaci uporno izvoze svoju kulturu nemorala i nemara prema vjeri – kojom su i sami pogođeni – u naša društva, a zatim je upozorio: “Islamski svijet je danas u tragičnoj situaciji, zbog te neprijateljske invazije, a pored unutrašnjih faktora prethodnih generacija.”
Zatim je ponudio rješenje za izlazak iz ove situacije a to je da se islamski svijet promjeni iz bivanja pasivnim u preuzimanje inicijative, rekavši: “Islamski svijet mora preuzeti inicijativu.”
U nastavku je rekao: “Zar nije stiglo vrijeme da islamski svijet, odgovori ovom arogantnom duhu? Ukoliko uredimo svoje veze i učinimo ih bratskim, imat ćemo tu moć! Šta Amerika može učiniti protiv ujedinjenog fronta islamskih država od Indonezije od sjeverne Afrike? Arogancija je danas posvećena razbijanju ovog fronta. “Nije li vrijeme da učvrstimo ovu liniju zarad svojih interesa!?”
Kao što se može vidjeti, danas su islamski narodi u katastrofalnom stanju. Unutarnji sukobi, terorističko-tekfirijske skupine, sektaški sukobi, vlade koje su se prodale Zapadu, samo su dio ove nesreće.
Imam Hamenei izlaz islamskog svijeta iz ovog haotičnog stanja vidi u stvaranju jedinstvnog fronta, a naravno, ovaj front je Božijom milošću i dobrotom formiran; međutim, ima prostora da mu se priključe i druge muslimanske države i narodi i da mu pruže podršku i u skladu s njegovim riječima: “Ukoliko se takva grupa formira, tē muslimanske zemlje će moći vršiti utjecaj u važnim pitanjima islamskog svijeta i poduzimati praktične mjere za rješavanje regionalnih problema u borbi protiv terorista.”
Kultura
Sljedeća komponenta otpora jeste kultura. Kultura otpora je mladica koja ukoliko se natapa u islamskom zemljištu i tu se razvij, njen plod će biti otpor, šehadet, rad, proizvodnja i druge islamske vrijednosti; ali ukoliko navodnjavanje, prihrana i briga o ovoj mladici padne u ruke Zapada, neće imati drugog ploda osim pohote, predanosti strastima, komforu, korupciji, prostituciji, i pada ljudskog društva u ponor: oni su poput stoke, štaviše, još su više zalutali. Zapadnjačka kultura je kultura agresije. Gdje god da dođe, uništava identitet, uništava identitet naroda. Zapadna kultura umove i misli čini materijalističkim, odgaja materijalizam. Cilj života i uzvišene težnje postaju novac i bogatstvo. Duhovni ideali i duhovno usavršavanje se uklanja iz uma. Karakteristika zapadne kulture je ovo… nutrina zapadne kulture sagledana je u materijalističkom načinu življenja koji je zaprljan pohotom, grijesima, brisanjem identiteta, protivan je duhovnosti, neprijateljski je raspoložen prema duhovnosti. Uvjet za postizanje nove islamske civilizacije prije svega jeste izbjegavanje slijeđenja i imitiranja zapada. Nažalost, dugi niz godina navikli smo se da neke stvari oponašamo.”
U vezi utjecaja kulture na pitanje otpora on kaže: “Kada se kaže otpor, odmah se pomisli na vojni, sigurnosni i slične vrste otpora. Naravno i to je definitivno otpor; ali veći od toga jeste kulturni otpor. Ukoliko zid kulture i nasip kulture u državi bude slab, sve će biti izgubljeno. Reći ću vam: “Danas nakon 37, 38 godina od pobjede revolucije, motiv neprijatelja da prodru kroz zid kulture je veći nego li je bio prvog dana. Ne samo da nije oslabio, već je definitivno postao jači. I vi vidite metode. Ove metode u virtualnom prostoru, različite vrste propagande, satelitski programi i slično tome, sve to znači da su motivi postali jači. Meta ovog pokreta je upravo ono što je glavna suština stvaranja islamskog sistema, dakle religijsko uvjerenje. Ovo je meta.”
Kao što se može vidjeti, ajetullah Hamenei cilj kulturnih napada vidi u uništavanju religijskog uvjerenja, i očito da je i samo pitanje otpora dio vjerskih vrijednosti. Kada oslabi vjerovanje, lančano blijedi pojam i vrijednost otpora a onda propada i nestaje.
Pitanje kulture i njen utjecaj na različita nacionalna pitanja je toliko važno u sistemu mišljenja ajetullaha Hameneija, da je 2014. godinu nazvao “godinom ekonomije i kulture uz nacionalnu odlučnost i nesebičnu upravu”. On je već od prvih godina svoga liderstva, konstantno podsjećao na pitanje kulturnog ataka, upoznajući društvo sa njegovim smrtonosnim opasnostima. Upravo ta činjenica je povod da studenti imaju težu misiju koja je sagledana u tome da budu pronosioci liderovog glasa u buđenju društva i osvješćivanju ljudi glede kulture otpora i kulturnog ataka i toga da neprijatelj u namjeri da uništi tradiciju otpora prvo će uništiti iransko islamsku kulturu: “Budući da je iranska i islamska kultura mogla natjerati naciju na otpor, ovu bi kulturu promjenili.”
Džamije
Sljedeća komponenta otpora je džamija. Ajetullah Hamenei o njoj kaže: “Džamija je nukleus otpora.” Džamija ne samo u otporu već u potki i osnovi islamske civilizacije ima svoje posebno mjesto i punu ulogu. Obratimo li se povjesti islamske civilizacije uvidjet ćemo da džamija pored toga što je osnovna baza ibadeta, ona je bila i ostala baza političkih, društvenih, kulturnih i naučnih pitanja, ibadet je dio džamijskih aktivnost a ne cjelokupna aktivnost džamije.
U vezi sa istinskim mjestom džamije on kaže: “Džamija kao baza vjere, ubudijeta i spoznaje, za islamsko društvo može biti izvor i početak velikih pokreta i trajnih blagodati… džamija nije samo za namaz. U džamiji postoje razne vrste ibadeta. Jedan od tih ibadeta je “sahat razmišljanja bolji je od godine dana ibadeta”, ili u nekim predajama stoji “od 40 godina ibadeta” ili “70 godina ibadeta”, naravno govorimo o ispravnom razmišljanju. Ljudi koji odlaze u džamiju, ovo razmišljanje – na koje se ukazuje u predaji – postižu slušanjem riječi vjerskog učenjaka i fakiha. Prema tome džamija je i škola i fakultet i centar za razmišljanje i centar za čišnjenje duše i centar iskrenosti i centar povezivanja čovjeka sa Gospodarem. Povezivanja zemlje sa nebom.”
Imam Hamenei je rekao da je jedan od uzroka pobjede islamske revolucije okrenutost ljudi i omladine džamiji, i uloga uleme u pretvaranju džamija u centre za podučavanje, odgoj, prosvjetljavanje misli i uma. Opisujući ovakvu džamiju rekao je: “Džamija je nukleus otpora, no različitih vrsta otpora; kulturni otpor, politički otpor, na svom mjestu sigurnosni i vojni otpor, kao što su džamije takve i bile.”
