Slijedi tekst govora koji je 7. maja 2021. godine održao imam Hamenei, lider Islamske revolucije, povodom Međunarodnog Dana Kudsa. Lider Islamske revolucije Imam Hamenei je u svom govoru povodom Međunarodnog Dana Kudsa, osvrćući se na promjenu odnosa snaga u korist islamskog svijeta i Palestine, naglasio: „Sa povjerenjem vam kažem: Pad cionističkog režima je započeo i neće prestati.”
U ime Allaha, Milostivog, Milostivog
Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i neka je selam i salavat na našeg Poslanika, Ab-al-Qassema Al-Mustafe Muhammeda, na njegovu čistu i besprijekornu porodicu, na njegove izabrane drugove i na one koji slijede njih do Sudnjeg dana.
Palestina je najvažnije pitanje za islamski ummet
Pitanje Palestine i dalje je najvažnije i najaktivnije pitanje za islamski ummet. Politika opresivnog i okrutnog kapitalizma protjerala je narod iz njihovih domova i njihove domovine, a na mjesto njih, uspostavila je teroristički režim i u njega smjestila strane ljude.
Logika koja stoji iza uspostave cionističkog režima
Može li se naći slabija i klimavija logika od uspostavljanja cionističkog režima? Na osnovu svoje tvrdnje, evropljani su ugnjetavali jevreje tokom Drugog svjetskog rata, pa smatraju da se ugnjetavanje jevreja treba osvetiti raseljavanjem jednog naroda u zapadnoj Aziji i vršenjem užasnog masakra u toj zemlji!
To je logika na koju su se zapadne vlade oslanjale sa svojom slijepom podrškom cionističkom režimu, čime su pobijale sve svoje lažne tvrdnje o ljudskim pravima i demokratiji. Prošlo je 70 godina kako se drže ove smiješne i istovremeno tragične priče i svako malo joj dodaju novo poglavlje.
Borba protiv cionističkog režima je kolektivna odgovornost
Od prvog dana, cionisti su uzurpiranu Palestinu pretvorili u terorističku bazu. “Izrael” nije država, već je teroristički kamp protiv palestinskog naroda i drugih muslimanskih naroda. Borba protiv ovog despotskog režima je borba protiv ugnjetavanja i terorizma. A ovo je kolektivna odgovornost.
Slabost i nesloga u islamskom ummetu pripremili su teren za uzurpaciju Palestine
Još jedna stvar vrijedna pažnje je da iako je uzurpatorski režim uspostavljen 1948. godine, teren za okupaciju tog osjetljivog islamskog regiona bio je pripremljen godinama prije toga. Te specifične godine poklopile su se sa aktivnim uplitanjem zapadnjaka u islamske zemlje sa ciljem uspostavljanja sekularizma i pretjeranog i slijepog nacionalizma, kao i sa ciljem postavljanja despotskih vlada koje su bile zaluđene i kontrolirane od Zapada.
Proučavanje tih događaja u Iranu, Turskoj i arapskim zemljama koje se protežu od zapadne Azije do sjeverne Afrike otkriva ovu gorku istinu da su slabost i nesloga u islamskom ummetu utrli put katastrofalnoj uzurpaciji Palestine, dozvoljavajući svijetu arogancije da zada taj udarac islamskom ummetu.
Zapadnjaci i istočnjaci se dogovaraju jedni s drugima oko pitanja uzurpacije Palestine
Poučno je da su u to vrijeme logori kapitalizma i komunizma bili u dosluhu sa bogatim cionistima. Englezi su bili ti koji su osmislili zavjeru i koji su ustrajali u njoj, a zatim su je cionistički kapitalisti izvršili svojim novcem i oružjem. Sovjetski Savez je također bio jedna od prvih vlada koja je službeno priznala uspostavljanje tog nelegitimnog režima i kasnije poslala veliki broj jevreja na to područje.
Uzurpatorski režim je zapravo bio rezultat te situacije u svijetu islama s jedne strane, i europske zavjere, invazije i transgresije, s druge strane.
U današnje vrijeme, ravnoteža je nagnuta u korist svijeta islama
Danas situacija u svijetu nije kao u ono vrijeme. Ovu stvarnost treba da držimo na vidiku. Danas se odnos snaga promijenio u korist svijeta islama. Različiti politički i društveni incidenti u Evropi i Sjedinjenim Državama ogolili su slabosti i duboke strukturalne, upravljačke i moralne sukobe među zapadnjacima. Izborni događaji u SAD-u i skandalozni promašaji oholih i arogantnih menadžera u toj zemlji, neuspješna jednogodišnja borba protiv pandemije u SAD-u i Europi i sramotni incidenti koji su uslijedili, kao i nedavne političke i društvene nestabilnosti u najvažnijim evropskim zemljama su svi znaci silaznoga kretanja zapadnog tabora.
S druge strane, rast snaga otpora u najosjetljivijim islamskim regijama, razvoj njihovih odbrambenih i ofanzivnih sposobnosti, njihov rast samosvijesti, motivacije i nade u muslimanskim narodima, sve veća sklonost praćenju islamskih i kur’anskih slogana, rast nauke i rast nezavisnosti i samopouzdanja u nacijama su povoljni znaci bolje budućnosti.
Potreba da muslimanske zemlje sarađuju jedna s drugom na stožeru Palestine i Kudsa
U ovoj povoljnoj budućnosti, saradnja između muslimanskih zemalja trebala bi biti glavni i temeljni cilj i to se ne čini nevjerovatnim. Stožer oko kojeg se ova saradnja okreće je pitanje Palestine – cijele te zemlje – i sudbina svetog Kudsa. Ovo je ista istina koja je vodila prosvijetljeno srce velikoIg imama Homeinija (neka mu Bog podari milost) prema proglašavanju Međunarodnog Dana Kudsa posljednjeg petka u ramazanu.
Saradnja između muslimana oko stožera svetog Kudsa je apsolutna noćna mora za cioniste i njihove američke i evropske zagovornike. Propali projekat pod nazivom “Dogovor stoljeća” i nastojanje da se normaliziraju odnosi između nekoliko slabih arapskih vlada i cionističkog režima bili su očajnički pokušaji da se pobjegne od te noćne more.
Kažem vam sa povjerenjem: ovi pokušaji ih nikuda neće dovesti. Pad cionističkog neprijatelja je počeo i neće prestati!
Dva su odlučujuća faktora u budućnosti: prvo i najvažnije je nastavak aktivnosti otpora u palestinskim zemljama i jačanje linije džihada i šehadeta i drugo, globalna podrška od strane vlada i muslimanskih naroda širom svijeta, za palestinske mudžahide.
Svi mi – državni službenici, intelektualci, vjerski učenjaci, političke stranke i grupe, hrabri omladinci i ljudi različitih društvenih slojeva – treba da odredimo svoju poziciju u ovom javnom pokretu i odigramo svoju ulogu.
To je ono što poništava neprijateljske spletke i to će biti apokaliptična manifestacija ovog kur’anskog ajeta:
„Zar oni spletke žele?! Pa, oni koji ne vjeruju, oni padaju u spletke!” (Časni Kur’an, 52:42) i “…a Allah čini šta hoće, ali većina ljudi ne zna.” (Časni Kur’an, 12:21].
