Sirijski predsjednik Bašar El-Assad je u intervjuu sa francuskim časopisom Paris Match o nedavnim dešavanjima u Iranu, Iraku i Libanonu rekao: “U takvim slučajevima ne bismo trebali gledati transparente, već se oslanjati na činjenice i stvarnost.”
Na pitanje koliko ima sličnosti između demonstracija u Iranu, Iraku i Libanu s onim što se dogodilo u Siriji 2011. na početku krize, kada je narod tražio slobodu i dostojanstvo…?
On je naglasio:
“Pojmovi poput dostojanstva i slobode, mogu biti prekrasne maske i pokriće međutim ono što se krije iza njih je veoma ružno. Navest ću vam primjer. George W. Bush je ubio milion i petsto hiljada ljudi pod izgovorom demokratije, Sarkozy je imao ključnu ulogu u ubijanju stotina hiljada Libijaca pod izgovorom oslobađanja tog istog naroda, danas Britanija, Francuska i Amerika krše međunarodne zakone pod izgovorom podrške Kurdima koji su dio sirijskog naroda a ne zaseban narod.”
Zatim je dodao:
“U demonstracijama 2011. godine u Siriji koristili su se transparenti poput dostojanstvo i sloboda, a pod okriljem istih ubijali su pripadnike snaga sigurnosti i civile i uništavali javna dobra. Zbog toga bismo trebali manje biti zabrinuti sloganima a više razmotriti šta se to zapravo stvarno dešava na terenu.”
Sirijski predsjednik je na primjedbu da je u Siriji u početku bila riječ o narodnom ustanku i stvarnim zahtjevima, da to nije bila El-Kaida a vi ste ipak koristili sila protiv demonstranata, odgovorio:
Najveća cifra učesnika u početnim protestima u Siriji iznosila je 170.000 ljudi, ako čak zarad argumentacije kažemo da to nije tačan broj i da ga povećamo do cifre od 1 miliona ljudi, ipak ukupan broj stanovnika Sirije iznosi više od 23 miliona ljudi, tako da spomenuta brojka ne predstavlja narod.
Dakle po veličini to nije bio narodni ustanak, drugo, narodni ustanak se ne dešava kada se narodu plaća katarskim novcem da bi dizali demonstracije, treće, ne bih uspio ostati na vlasti devet godina da je riječ o narodnom ustanku. Niko ne može izdržati narodni ustanak, jer naprimjer usprkos naporima i podršci Zapada da zadrže iranskog Šaha na poziciji, narodna revolucija to nije dozvolila. Dakle, nazvati to narodnim ustankom je pogrešno ili barem nerealno.
